DENTALNA MEDICINA, REBIĆ DORA, dr.med.dent. (domski)
02.12.2018
Autor
DORA REBIĆ dr.med.dent. (domski)
Socijalizacija
Dijete se u svom razvoju sve više socijalizira. U trećoj godini počinje pokazivati prve manifestacije socijalnog ponašanja imitirajući odrasle prvim znakovima suradnje. Kod sve manje djece takvo ponašanje nije jednako, iako se iza različitog ponašanja mogu skrivati iste potrebe.
Dijete u ordinaciji
Manju djecu, specijalno u predškolskoj dobi, zanimaju npr. igračke ili junaci iz priča. Možda je bolje pokušati uspostaviti prvi kontakt tim putem. Liječnik ili stomatolog mora također misliti i na to da malo dijete, pogotovo kad se nalazi prvi puta u ordinaciji, osjeća
svojevrsnu tjeskobu. Ako ništa drugo, ono se nalazi u sasvim novoj sredini, a i odrasli bi u takvoj situaciji slično reagirali. Ono je
preplavljeno mnoštvom novih dojmova. Još je nezgodnije ako je dijete već imalo kakav neugodan susret sa bijelim kaputom. Danas se vrše masovna cijepljenja djece u prvim godinama života. Djeca zaista imaju prilike da upoznaju bijele kapute, igle i šprice. Nažalost to poznanstvo uvijek se ne odvija na odgovarajući način. Stoga kod mnoge djece postoji čak uvjetovana negativna reakcija, često i strah, što je povezano sa bijelim kaputom, špricom ili iglom.

Ponašanje
Djeca se pri stomatološkim zahvatima ponašaju na najrazličitije načine te svaki liječnik dentalne medicine mora poznavati djetetov emocionalni, mentalni i tjelesni razvoj. U dječjoj stomatologiji najvažnije mjesto zauzima psihološki aspekt rada, a razumijevanje i poznavanje doživljaja djeteta liječniku olakšava rad. Liječnik mora biti profesionalno spretan i emocionalno angažiran, jer se njegov posao svodi na rad s jako osjetljivim i emocionalno ranjivim pacijentom koji ne može percipirati liječnika kao osobu koja mu želi pomoći. Emocionalni i tjelesni razvoj djeteta dijeli se na dojenačku dob, mlađu predškolsku, predškolsku i školsku dob te adolescenciju. Jedna od najvećih poteškoća u praksi dentalne medicine je liječnikova maksimalna odgovornost spram svih pacijenata podjednako s obzirom na razne obrasce ponašanja i specifičnost stanja oralnog zdravlja.
Individualna profilaksa
Dijete se smješta u terapijsku stolicu. Ovisno o visini mogu se koristiti posebni nasloni za glavu. Treba osigurati mogućnost sjedenja za pratioca ili „publiku“. Prije početka zahvata, djetetu treba na razumljiv način objasniti što će se raditi i koji će se instrumenti koristiti. Na tom mjestu može se pokazati i osobna zaštitna oprema, kao što su naočale, maska i jednokrat ne rukavice. Nakon detaljnog pregleda usne šupljine zubi se premažu relevatorom kako bi se obojio plak. Potom se dokumentira status plaka. Dijete bi trebalo aktivno sudjelovati u analizi količine plaka uz pomoć ogledala.

Nagrada za kraj
U ordinaciji biste trebali pripremiti nagradu za djecu nakon svakog posjeta tijekom kojega je surađivao. Primjerice škrinja s „blagom“ iz koje si mali pacijent može nešto izabrati. Druženje na taj način završava jednako pozitivno kao što je i počelo. Zaključak: nema teške djece, samo zanimljive i još zanimljivije.
Vezani sadržaji
GODIŠNJI ODMOR