Hipokrat, otac medicine, govorio je da sve bolesti počinju u crijevima. Početkom 20. stoljeća predložena je terapija kojom bi se uspostavljala ravnoteža crijevne mikroflore, koju danas nazivamo mikrobiota. Davno je uočen pozitivan učinak bakterija mliječne kiseline na ljudsko zdravlje, te je zaključeno da patogene bakterije u crijevima izlučuju toksine i da je to moguće spriječiti unosom fermentiranih mliječnih proizvoda koji sadrže bakterije mliječne kiseline. To je početak bakterioterapije.

Razvojem modernih toksonomskih tehnika identificirani su brojni sojevi "korisnih" bakterija s blagotvornim djelovanjem kod različitih bolesti i stanja. Te korisne bakterije koje nastanjuju probavni sustav čovjeka i imaju povoljan učinak dobile su zajednički naziv probiotičke bakterije, odnosno probiotici.

Probiotici se unose putem fermentiranih mliječnih proizvoda, a u posljednje vrijeme učestala je primjena novih generacija probiotika u kapsulama. Te bakterije imaju važnu ulogu u održavanju homeostaze (stimulacije imunološkog sustava) te prevencije kolonizacije patogenih mikroorganizama i sintezi nutrijenata.

Najčešće se koriste probiotički organizmi iz rodova: BACTOBACILLUS i BIFIDOBACTERIUM, nešto rjeđe ENTEROCOCCUS i STREPTOCOCCUS, ali i SACCHAROMYCES BULARDI, koji se ubrajaju u kvasce.

Učinkovitost pojedinih sojeva dokazana je znanstvenim istraživanjima. Učinci probiotičkih proizvoda koji sadrže kombinacije sojeva često su bolji u usporedbi s pojedinačnim učinkom svakog soja. Učinkovitost probiotika ovisi o količini probiotičkih organizama u određenom pripravku, stoga je bitno pridržavati se uputa o korištenju.