Komunikacija liječnika i bolesnika je kompleksan fenomen koji je zadržao temeljne postavke unatoč brojnim promjenama tijekom povijesti. Danas se naglašava povratak "medicini orijentiranoj prema osobi, prema čovjeku", a ne "medicini orijentiranoj prema bolesti" ili "medicini orijentiranoj prema bolesniku". Medicina orijentirana prema osobi se zalaže za jednake mogućnosti za sve,osobito u dostupnosti skrbi,s naglaskom na autonomiju i prava pojedinca za zdravstvenom skrbi. Ta trijada kliničke skrbi,etike i znanosti ponovno se afirmira kao najstarija tradicija medicinske profesije,uza stalni naglasak na poštivanju ljudskog života i dostojanstva. Samo osobno iskustvo,intuicija,empatija ili talent nisu dovoljni za osiguranje optimalne komunikacije liječnika,bolesnika i obitelji.  Važna je edukacija o komunikacijskim vještinama jer se učenjem može unaprijediti i postati bolji komunikator u medicini. Zbog bolesnika i liječnika potrebno je konačno uvesti formalnu edukaciju o komunikacijskim vještinama na svim razinama i za zdravstvene profesionalce u našoj zemlji. Sve je u ljudskom odnosu,u odnosu čovjeka i čovjeka. Stoga se mora naglašavati ta važna komponenta liječenja u kojoj čovjek čovjeku treba biti lijek. ( Homo homini medicamentum est ! )