Iako većina ljudi smatra da su zubi bijele boje, oni mogu biti i žute, sive, plave, zelene, smeđe, crne, crvene pa čak i ružičaste boje.

Svaka promjena boje zuba različita od uobičajene bijele boje može se nazvati obojenjem ili diskoloracijom zuba. Promjena boje može samo djelomično ili potpuno zahvatiti zub, odnosno njegovu krunu.

Promjena boje može biti trajna ili privremena, promijenjena tijekom nicanja, a može se promijeniti i tijekom života.

Iako se različita obojenja zuba opisuju ovisno o njihovom uzroku, pokazalo se da je pacijentu najpristupačnije samoprepoznavanje. Zato su ovdje obojenja zuba opisana na način koji pacijentima omogućuje da samopogledom zuba koji su promijenili boju pronađu mogući uzrok promjene. Obojenja zuba izazvana konzumacijomrazličitih vrsta pića i hrane najčešće su privremene naravi (osim ako nije riječ o dugotrajnom unosu prekomjernih količina) i neće biti posebno opisivana.

Bijeli zubi

Anatomska kruna zuba građena je od dvaju tvrdih zubnih tkiva: cakline i dentina.Caklina se nalazi na površine krune intaktnog i zdravog zuba prekrivajući podležeći dentin. Caklina je najčešće sive ili plavkasto-bijele boje, ali ujedno i poluprozirna. Upravo zbog tog svojstva da propušta svjetlosne zrake, boja zuba ne ovisi jedino o boji cakline nego i o boji dentina ispod cakline, koji je blijedožute boje. To najviše dolazi do izražaja u područjima gdje je caklina tanka.

Bijela boja je uobičajena boja intaktnih i zdravih zuba.Iako su trajni zubi bijele boje, njezine nijanse mogu varirati od plavičastobijele do žućkastobijele boje. Mliječni zubi su obično svijetlije boje od trajnih. Boja im je bijela s plavkastim odljevom i kredastim odsjajem.

Na zubima normalne boje moguće je pronaći i veća ili manja područja različitih oblika (crtice, točkice i sl.) koja su mutne boje. Riječ je o hipomineraliziranim područjima zubne cakline koja zbog manjeg udjela minerala drukčije lome zrake svijetlosti u usporedbi s normalnom caklinom koja je i do 98% geđena od anorganskih tvari. S obziro na to da su ta područja bijele boje i imaju kredasti odsjaj, stvara se veliki kontrast iu odnosu na okolne dijelove zuba koji stoga najčešće izgledaju tamniji nego što jesu. Uzroci hipomineralizacije mogu biti različiti; neki se pojavljuju tijekom razvoja zuba, a neki nakon toga. Dentalna fluoroza do koje dolazi zbog pretjerane količini fluora u vodi i hrani tijekom embrijskog razvoja zubnih tkiva može se manifestirati  pojavom upravo takvih bjelkastih promjena boje koje su najčešće vidljive na vanjskim plohama gornjih sjekutića.

Žuti zubi

Zubi poprimaju žutu boju kada se caklina vrlo stanji ili potpuno potroši. Naime, dentin koji se nalazi ispod cakline ima blijedožutu boju koja inače prosijava kroz poluprozirnu caklinu. Caklina se posebno brzo troši kod osoba koje pate od dentalne erozije (neovisno o njenom uzroku), kod osoba sa bruksizmom (nesvjesno škripanje zubima) te kod osoba koje imaju prirođenu slabiju kvalitetu cakline (amelogenesis imperfecta, dentalna fluoroza, MIH....)

Potrošenu caklinu nije moguće nadomjestiti, pa se promjene boje smatraju nepovratnima i moguće ih je prikriti jedino izradom odgovarajućih ljuskica ili krunica.

Kod novorođenčadi s hemolitičkom anemijom koja nastaje kao posljedica nepodudarnosti Rh-faktora majke i djeteta, dolazi do hemolize eritrocita fetusa koji se talože u tvrda zubna tkiva . Raspadanjem eritrocita oslobađaju se bilirubin i biliverdin, te se ugrađuju u strukture zuba koji zbog toga poprimaju žućkasu boju.

Odumiranjem zubne pulpe zubi mogu poprimiti tamnožutu boju. 

Zubi mogu požutjeti i zbog naslaga plaka i kamenca koji se pravilnom i redovitom higijenom uklanjaju uz profesionalno čišćenje kamenca te se time vraća prirodna boja zubi.

Promjena pojedinih pripravaka u stomatološkoj praksi poput eugenola može izazvati narančastožutu boju. Upotreba antibiotika na bazi tetraciklina tijekom trudnoće i razdoblja u  kojem se zubi razvijaju dovodi do tkz. tetraciklinskih zuba koje odlikuje žućkastozlatna bija. Zbog toga se ta vrsta antibiotika ne preporučuje ( osim kod životne opasnosti ) te kod trudnica niti kod djece sa zubima u razvoju.

Sivi zubi

Siva obojenost zuba može biti posljedica pogreške nastale tijekom provedbe endodontskog liječenja zuba. Naime, ne proširi li se dovoljno pulpni prostor i dođe do zaostajanja nekrotičnog tkiva u pulpnoj komorici , u području rogova pulpe dolazi do razgradnje toga istog tkiva. Proizvodi razgradnje proteina koji su se nalazili u pulpnom tkivu igrađuju se u dentinske tubuluse i sivo boje zube.

Osim toga i krvarenje iz zubne pulpe tijekom endodontskog zahvata može izazvati sivu boju zuba. Krv koja natopi tvrda zubna tkiva tijekom endodontskog liječenja ulazi u dentinske tubuluse. Krv se u njima razgrađuje pri čemu se oslobađa željezo. Željezo se u prisutnosti vodikova-sulfida koji proizvode bakterije, pretvara u željezni sulfid, što uzrokuje sivu boju zuba.

Siva obojenja mogu se pojaviti i na zubima sa amalgamskim ispunima zbog migracija kositra i oksida srebra iz amalgama i njihova taloženja u dentinskim tubulusima.

Nasljedne abnormalnosti stvaranja dentina poput dentinogenesis imperfecta također mogu bitiuzrok sivoj obojenosti. U tom slučaju siva obojenost je samo jedan od simptoma ovog poremećaja koji zahvate i druge organske sustave.

Plavi ili zeleni zubi

Kod djece koja su imala neonatalnu žuticu zubi mogu poprimiti plavičastu boju.

Zeleni zubi su rijedak nalaz; kod djece sa neonatalnom hiperbilirubinemijom, fetalnom eritroblastozom, kod djece sa smanjenom prohodnošće žućnog trakta, te kombinacije neonatalne žutice i prirođenom infekcijom citomegalovirusom.

Smeđa boja 

Smeđa boja zubi može biti posljedica unutarnje i vanjske bolesti. Ako je riječ o unutarnjoj bolesti , smeđa boja je uglavnom ravnomjerna s obzirom na zubne plohe koje obuhvaća, te zahvaća veći broj zuba, ali ne i nužno sve zube. Smećkasta boja većeg broja zuba može upućivati na dentalnu fluorozu ili upotrebu antibiotika na bazi tetraciklina tijekom trudnoće, odnosno razdoblja razvoja zubi. Smeđu boju zuba koja nalikuje boji bijele kave moguće je pronaći kod osoba sa nasljednim poremećajem stvaranja dentina : dentinogenesis imperfecta.

Smeđa obojenost zuba može biti i posljedica nataloženih kromogenih bakterija, koje se mogu pronaći na svim zubima na kojima formiraju male tamnosmeđe do crne otočiće i vjenčiće uz zubne vratove. što se kolonije tih bakterija više razvijaju, one pokrivaju sve veći površinu zuba. Najprije se pojavljuju na mjestu spajanja zubnog mesa i zuba u obliku tanke smeđe crte koja prati obrise zubnog mesa. Daljnjim razvojem mogu potpuno prekriti krunu zuba. Uklanjaju se profesionalno u stomatološkoj ambulanti.

Ono što se ne smije smatrati samo obojenošću zuba ili estetskim nedostatkom, nego razlogom za što hitniji posjet stomatologu je smeđa boja uslijed karijesa. Karijes se očituje različitom slikom obojenosti zuba: od crne točkice , sivih prosijanja,  preko žutosmeđih promjena do bijelih mrlja.

Crni zubi

Na rubovima starih i/ili loše izrađenih amalgamskih ispuna moguće je pronaći područja promijenjene boje zuba. Tamna, gotovo crna boja tih područja čija veličina može varirati upućuje ili na taloženje kositra iz amalgamskog ispuna u tvrdo zubno tkivo ili na sekundarni karijes ili na jedno i drugo.

Dentalna fluoroza je jedan od uzroka crne boje. 

Crveni zubi

Kod kongenitalne hematoporfirije - nasljedne anomalije koju među ostalim karakterizira cirkulacija hematoporfirina u krvi može doći do crvenkastosmeđeg obojenja zubi. Naime, hematoporfirin se ugrađuje u tvrda zubna tkiva koja nakon što ih se obasja ultraljubičastim svjetlom fluoresciraju crvenom bojom. to se događa i kod mliječnih i kod trajnih zuba.

Ružičasti zubi

Zubi koji su poprimili ružičastu boju najčešće se nalaze kod utpljenika te kod iznenadne smrti vješanjem, intoksikacijom lijekovima i otrovanjem ugljikovim monoksidom.

Kod živih ljudi uzrok ove promjene boje je interna resorpcija korijenskog kanala u pojedinačnih zuba. Uzroci resorpcije su: trauma zuba, ortodontska terapija, prekomjerno izbjeljivanje te pojedini oralno-kirurški zahvati. Bezbolna je, ev. sa  blagim pulpitičnim bolovima. U trenutku kada interna resorpcija zahvati tvrdo zubno tkivo krunu zuba i stanji sloj dentina,pulpa prosijava kroz caklinu te zub poprimi ružičastu boju.

 

Iako su naši zubi najčešće bijele boje , njezine nijanse mogu znatno varirati i bitno utjecati na estetski dojam. Većinu diskoloracija je moguće ukloniti suvremenim stomatološkim zahvatima i popraviti ukupan estetski dojam.

 

Autor teksta: dr.sc. Marin Vodanović, spec. dentalne patologijre i endodoncije, Zavod za dentalnu antropologiju