Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, transplantacija se definira kao prijenos ljudskih stanica, tkiva ili organa s davatelja na primatelja s ciljem vraćanja tjelesne funkcije.

Autogena transplantacija zuba kirurški je prijenos zuba iz jedne alveole u drugu kod iste osobe. Glavna svrha ove specifične tehnike je izgubljeni zub zamijeniti zubom koji nema funkcije u svom primarnom području, a u receptivnom području može doprinijeti estetici i poboljšati žvačnu funkciju.

Iako se danas zamjena jednog izgubljenog zuba uglavnom rješava implantološkom terapijom, postoje situacije kad je autotransplantacija metoda izbora. Primjerice, kod nezavršenog rasta i razvoja kostiju gornje i donje čeljusti, dentalni implantati se ne koriste jer ometaju pravilan rast alveolarnog nastavka.

Nasuprot tome, uspješno transplantiran zub očuvanog parodontnog ligamenta slijedi i doprinosi fiziološkom razvoju alveolarnog nastavka i prva je alternativa za nadomještanje zuba kod djece i adolescenata.

Transplantacija zuba najčešće se koristi da bi se nadomjestio zub izgubljen zbog traume, dubokog karijesa ili aplazije zuba. Kao donosi se koriste zubi od manje vrijednosti u denticiji: umnjak kao zamjena na mjestu prvog ili drugog kutnjaka, ektopični pretkutnjaci i očnjaci te prekobrojni zubi.

Važno je uzeti detaljnu medicinsku i stomatološku anamnezu, obaviti klinički pregled i radiološku dijagnostiku. Zubi koji će se transplatirati moraju imati prikladan oblik i duljinu korijena.

Pokazalo se da nezreli korijeni u početnom stupnju razvoja, iako imaju veću stopu uspješnosti pri transplatiranju, pokazuju manji rast od nezrelih korijena u završnom stupnju razvoja, stoga se smatra da je idealno transplatirati zube čiji je vršak korijena širi od 1 mm u promjeru.

Parodontno cijeljenje uobičajeno se postiže za 2 mjeseca, a očituje se odsutnošću resorpcije korijena. Na RTG snimci uočava se kontinuirani prostor parodontne pukotine tijekom cijele površine korijena.

Revaskularizacija nastupa četvrtog dana poslijeoperativno . Jedan od glavnih čimbenika koji utječu na revaskularizaciju je vrijeme koje je zametak proveo izvan usta, kao i manipulacija njime u tijeku kirurškog zahvata.

Autotransplantacija se smatra uspješnom ako je postignuto cijeljenje okolne kosti uz očuvan parodontni ligament, bez resorpcije korijena zuba.

Neuspjehom se smatra nekroza pulpe, resorpcija korijena i ankiloza.

Stopa uspjeha ovisi o kirurškoj tehnici, dobi pacijenta, stupnju razvoja korijena, stupnju oštećenja parodontnog ligamenta, vremenu koje transplantat provodi izvan alveole, smještaju donora u zubnom luku te stanju mjesta implantacije.