Adenovirusi su virusi koji mogu inficirati sisavce. Do sada je poznato 47 humanih i životinjskih patogenih adenovirusa s velikim brojem podtipova.

Porodica adenovirusa pripada DNK-virusima. Poznato je ukupno 12 virusa ovoga tipa. Kada adenovirus napadne stanicu on tamo donosi svoj linearnu dvonizu (dupli helix) DNK. Virus će se u stanici razmnožavati, ali sadržaji njegove DNK neće ući u sastav čovječjeg genoma.

Porodica Adenoviridae (gr. αδένας, što znači žlijezda) obuhvaća tzv. viruse bez ovojnice čija kapsida ima ikosaedričnu simetriju.

Prve adenoviruse je 1953. godine izolirao i u staničnim kulturama umnožavao istraživački tim na čelu s W. P. Rowe. Tipični adenovirus je prosječnog promjera oko 100 nm. Njegov genom se sastoji od linearne dvonize DNK dužine oko 36 kb.

Adenovirusi imaju širok spektar stanica domaćina. Oni mogu inficirati stanice u diobi, stanice koje miruju ili pak već izdiferencirane stanice (npr. neurone). Općenito, kod čovjeka adenovirusi napadaju stanice epitela dišnih putova. Tamo prouzrokuju oko 15% svih oboljenja koje općenito nazivamo prehladama. Iako pretežno izazivaju oboljenja koja nisu opasna ipak mogu biti i uzročnici teških oboljenja kao što je bronhitis. U vrlo rijetkim slučajevima infekcije adenovirusima mogu izazvati smrt.

Infekcija s nekim od brojnih adenovirusa može biti asimptomatska ili izazvati specifične sindrome, uključujući blage dišne infekcije, keratokonjunktivitis, gastroenteritis i primarnu pneumoniju. Liječenje je potporno.

U imunokompetentnih domaćina, većina adenovirusnih infekcija je asimptomatska; kad se pojave simptomi moguće su vrlo različite kliničke slike. Najčešći sindrom, osobito u djece, je vrućica, koja je obično >39 °C, a traje >5 dana. Mogu se pojaviti grlobolja, kašalj, rinoreja ili drugi dišni simptomi. Posebni sindrom obuhvaća konjunktivitis, faringitis i vrućicu (faringokonjunktivalna groznica). Rijetki adenovirusni sindromi u djece obuhvaćaju teški bronhiolitis i pneumoniju. U zatvorenim zajednicama mladih odraslih osoba (npr. vojnih novaka) može doći do izbijanja dišne bolesti; simptomi su vrućica i simptomi donjeg dišnog sustava, obično traheobronhitis, no ponekad i pneumonija. Epidemijski keratokonjunktivitis je ponekad težak a javlja se i sporadično i u epidemijama. Konjunktivitis je često obostran. Može se razviti preaurikularna adenopatija. Bolesnik se može tužiti na kemozu, bol i točkasta oštećenja rožnice vidljiva fluoresceinskim bojanjem. Sistemski simptomi su blagi ili ih nema. Epidemijski keratokonjunktivitis se obično povlači za 3 do 4 tj., premda oštećenja rožnice mogu trajati puno dulje. Nerespiratorni adenovirusni sindrom uključuje hemoragični cistitis, proljev u djece i meningoencefalitis.

Laboratorijska dijagnostika adenovirusnih infekcija rijetko utječe na liječenje. Tijekom akutne bolesti, virus se može izolirati iz dišnih i očnih izlučevina, te često iz stolice i mokraće. Četverostruki porast titra protutijela u serumu ukazuje na nedavnu adenovirusnu infekciju.