FLUORIDACIJA - DA ILI NE

Karijes je danas najučestalija bolest suvremenog čovjeka. Stoga ne čude brojni napori koji su uloženi u otkrivanje idealnog sredstva za prevenciju, koja je uvelike otežana višečimbeničnom uzrokovanošću bolesti. Upravo je fluor najpoznatije, najšire primijenjeno i vrlo učinkovito sredstvo.

Dva su osnovna načina fluoridacije:

1. lokalna ili topikalna, 2. sistemska ili endogena.

Sredinom 50-ih godina fluor se počinje rabiti u prevenciji karijesa na dva načina, u vodi za piće i u sredstvima za održavanje oralne higijene (paste za zube). Međutim, tada se javljaju i prve sumnje u njegovu učinkovitost koje su znanstveno poduprte 1988. godine kada je Ogaard dokazao da su zubi morskog psa, građeni gotovo u potpunost od fluorhidroksiapatita, spoja koji nastaje uglavnom endogenom primjenom fluora (oko 95%), podložni karijesu jednako kao i ljudski. Osim toga, sve se više ističe opasnost od pojave dentalne fluoroze prilikom endogene primjene neodgovarajućih količina fluora. Redukcija karijesa, zabilježena nakon fluoridacije vode, nije bila tako značajna kako je očekivano, a koincidirala je sa sve češćom uporabom antibiotika, provođenjem topikalne fluoridacije itd. Navedeni postupci sigurno djeluju pozitivno na prevenciju karijesa, ali se izravna korist od fluoridacije vode nije mogla točno vrednovati. Iz toga možemo zaključiti samo jedno: endogena fluoridacija danas više nije u potpunosti opravdana, a čak i da jest, teško ju je pravilno provesti. Naime, u tom slučaju trebalo bi za svakog pojedinca točno izračunati dnevni unos fluora hranom, vodom i slučajnom ingestijom (npr. paste za zube s fluorom) te prema tome predvidjeti koliko je još potrebno kako bismo postigli idealnu dnevnu količinu fluora primjerenu pacijentovim potrebama. U suprotnom, postoji velika mogućnost za nastanak dentalne fluoroze. Primjena fluora mora postići maksimalan zaštitni učinak uz minimalan rizik od fluoroze ili neke druge neželjene nuspojave. Takve uvjete u potpunosti zadovoljava topikalna fluoridacija.

Topikalna fluoridacija Mehanizmi protukarijesnog djelovanja topikalno primijenjenog fluora su:

1. smanjenje topljivosti tvrdih zubnih tkiva u kiselom mediju plaka,

2. povećanje remineralizacije rane karijesne lezije,

3. enzimska inhibicija unutar plaka tijekom glikolize (redukcija stvaranja kiselina),

4. smanjenje sinteze intra- i ekstracelularnih polisaharida,

5. bakteriostatski i uvjetno baktericidni učinak,

6.  smanjenje viskoziteta sline.

Sredstva za topikalnu fluoridaciju

Anorganski preparati

1. Natrijev fluorid - primijenjen na površinu cakline, uzrokuje nastanak CaF2 i hidriranih fosfatnih molekula koje pridonose remineralizaciji.

2. Kositreni fluorid- uzrokuje nastanak CaF2 i kositrenog fluorfosfata koji se taloži na površini cakline uz djelomičnu ugradnju.

3. APF, zakiseljeni preparat fluora- prodire dublje u caklinu, zbog čega nastaje više fluorapatita, a manje CaF2, što mu je nedostatak.

4. Monofluorfosfat.

Organski preparati

Najvažniji je aminfluorid. Primijenjen u obliku mono- i dihidrofluorida, ima manji remineralizacijski učinak, ali je superioran u povećanju salivacije, čime se osiguravaju novi puferski kapaciteti, bolje fiziološko čišćenje, veće količine obrambenih stanica sline, opskrba novim mineralima te učinkovitija remineralizacija. Također mu se pripisuje blagi antimikrobni učinak, koji dolazi od organskog dijela, tj. aminske skupine, a očituje se u redukciji stvaranja streptokokne glukoziltransferaze, važne za metabolizam plaka. Važan je i vehikulum ovog spoja. Gel se, naime, dulje zadržava na mjestu primjene. Aminfluorid se mora koristiti jednom tjedno jer se svi navedeni pozitivni učinci gube nakon tjedan dana od primjene. Kada govorimo o povećanju salivacije, važno je istaknuti svakodnevnu uporabu žvakaćih guma bez šećera. One su izvrstan, ako ne i najbolji vehikulum za primjenu bilo kojeg sredstva za prevenciju karijesa, pa tako i fluora. Tako primjerice žvakaće gume omogućuju lokalno povećanje koncentracije fluora jednako onom postignutom otapanjem 0,25 mg dražeje natrij-fluorida u usnoj šupljini.

Paste za zube s fluorom zasigurno su temeljni posrednik u smanjenju incidencije karijesa u posljednjih 20-30 godina, jer je velika vjerojatnost njihove svakodnevne uporabe. Važno je paziti da ne dolazi do ingestije velikih količina paste, a time i fluora, posebno kod djece što se može prevenirati upotrebom manjih količina paste (do veličine zrna graška). Vrlo učinkovito sredstvo za topikalnu fluoridaciju, koje osigurava dosta dugo visoku razinu fluora u usnoj šupljini i omogućuje aplikaciju fluorida na teško dostupna i visoko rizična područja za nastanak karijesa (interdentalni prostori), jesu lakovi. Njihova primjena je zahtjevnija, obavlja se profesionalno u ordinaciji, poskupljuje sam postupak, ali preventivni rezultati su dobri (30-40% redukcija interdentalnog karijesa). Važno je spomenuti da se oni resorbiraju po prilici nakon dva mjeseca, ali to ne znači da ih obvezatno onda moramo ponovno aplicirati. Naime, potrebno je procijeniti individualni rizik od karijesa kod svakog pacijenta i tako prilagoditi terapiju. Smatra se da je dovoljno aplicirati lakove 2 do 4 puta godišnje.