Zbog poremećaja tijekom rane faze razvoja zuba, u čeljusti se mogu pojaviti dodatni zubi ili neki zubi mogu nedostajati. Prva pojava zove se hiperdoncija, a druga hipodoncija. Prekobrojni zub najčešće se javlja između gornjih središnjih sjekutića i naziva se meziodens. Takav zub vrlo često ne nikne poput ostalih, već ostane u kosti i može utjecati na položaj središnjih sjekutića. U slučaju da ometa normalno smještanje trajnih sjekutića nakon nicanja ,meziodens se preporuča izvaditi manjim oralno-kirurškim zahvatom. Prekobrojni zubi se ponekad mogu javiti i na drugim mjestima u gornjoj ili donjoj čeljusti, te ponekad niknu u usnu šupljinu,no u većini slučajeva ostanu retinirani u kosti.

Hipodoncija je najčešće genetski uvjetovana , a može biti posljedica raznih štetnih djelovanja u ranim fazama razvoja zuba poput: traume,lijekova, zračenja, kirurških zahvata,...

Zubi koji najčešće nedostaju su umnjaci, a njihov nedostatak ne predstavlja veće funkcijske ni estetske probleme.

Prema učestalosti, sljedeći zubi koji najčešće nedostaju su gornji lateralni sjekutići. Njihov nedostatak ostavlja prazan prostor između središnjeg sjekutića i očnjaka, što osim estetskih smetnji dovodi i do pomicanja susjednih zuba u prazan prostor. Takvim pomicanjem nastaju razmaci (dijasteme) između središnjeg sjekutića i očnjaka, što znatno utječe na izgled pacijenta.

Nedostatak lateralnog sjekutića može se nadoknaditi ortodontskom terapijom (pomicanjem svih zuba jedne strane za jedno mjesto, čime se ispunjava praznina) ili protetskim nadomjestkom.