Starost nije bolest,pojava bolesti u starijih zahtijeva liječničku intervenciju.

Starije osobe mogu naučiti nove vještine,postići i bolje rezultate od pojedinih osoba u mlađoj dobi.Zbog toga je nužno cjelovito učenje.

Nema dobne granice za trajnu fizičku,psihičku i radno-okupacijsku aktivnost u ranijoj ( 65-74godine ), srednjoj ( 75-84godine ) i dubokoj starosti  ( od 85 i više godina )

Nasljeđe je važan čimbenik dugovječnosti,ali osnove za zdravo aktivno starenje i očuvanje funkcionalne sposobnosti u dubokoj starosti počinju u mlađoj životnoj dobi pozitivnim i suodgovornim zdravstvenim ponašanjem.

Ne postoji istovjetnost kronološke i biološke starosti,već starost uvjetovana nasljednom i tjelesnom ososbnošću svakoga pojedinog čovjeka uz prevenciju rizičnih čimbenika nastanka bolesnog stanja.

Samo je svaka peta osoba starija od 65 godina ovisna o tuđoj pomoći.Veliki udio starijih ljudi samostalno obavlja sve svakodnevne aktivnosti,dok je bolesnim starijim ososbama nužna gerijatriska zdravstvena njega.

Starenje je prirodna,fiziološka pojava,nepovratni individualni proces koji napreduje različitom brzinom.

Starija osoba je suodgovorna za svoje zdravlje i funkcionalnu sposobnost uz suodgovornost svih interdisciplinarnih stručnjaka koji skrbe u zaštiti zdravlja starijih osoba,obitelji starijih do aktivne uloge starije osobe.