Okluzalna ili okluzijska trauma definira se kao niz patoloških promjena i promjena nastalih uslijed prilagodbe organizma što se razvijaju u parodontu kao rezultat nepovoljne sile proizvedene od žvačnih mišića. Osim što uzrokuje oštećenja parodontnih tkiva, prejaka okluzalna sila može dovesti i do ozljede temporomandibularnih zglobova, žvačnih mišića te pulpe zuba. Traumatske sile mogu djelovati na pojedinačne zube, kao i na grupu zubi u preranom kontaktu, a mogu se javljati zajedno s parafunkcijskim kretnjama, poput bruksizma ili u vezi s gubitkom ili pomakom premolara ili molara. 

Podjela okluzalne traume: 

Okluzalna trauma može se podijeliti na primarnu i sekundarnu.

• Primarna okluzalna trauma uključuje reakciju, tj. oštećenje tkiva parodonta koja se razvija oko zuba s normalnom, zdravom visinom parodonta. Uslijed primarne okluzalne traume, zdrav parodont postaje prejako opterećen te dolazi do histoloških promjena u samom parodontu. Javljaju se zone pritiska (tlaka) koje za posljedicu imaju resorpciju kosti. Adaptacija zdravog parodonta na okluzalnu traumu jest proširenje parodontne pukotine u obliku pješčanog sata te posljedično, prevelika pomočnost zuba. Zub reagira promjenom unutar parodonta te se prilagođava na novonastalu situaciju proširenjem parodontne pukotine i stabilizacijom.
• Sekundarna okluzalna trauma odnosi se na djelovanje patoloških okluzalnih sila na parodont smanjene visine te oštećenje tkiva koje pritom nastaje. Obzirom da je parodont smanjene visine, već postoji povećana pokretljivost zuba pa će dodatno opterećenje prejakim okluzalnim silama rezultirati još jačim oštećenjem parodonta, a slijedom toga i većom pomičnošću zuba. Dokazano je da se čak i u ovim slučajevima zub uspijeva prilagoditi na nastalu situaciju i stabilizirati.

Kod zuba s progresivnom parodontnom bolesti uzrokovanom plakom okluzalna trauma može pojačati opseg i jačinu bolesti te može djelovati kao poticaj u procesu destrukcije parodontnih struktura. Važno je pristupanje uklanjanju plaka i liječenju parodontne bolesti koja je njime uzrokovana i takvo će liječenje zaustaviti daljnju progresiju bolesti, tj. destrukciju parodontnih struktura, čak i ako postoji okluzalna trauma. Najbolji pristup liječenju zubi zahvaćenim parodontitisom primjenom okluzalne terapije jest onaj u kojem se nakon obavezne inicijalne parodontne terapije obavezno prati tijek bolesti. Ako se uoči perzistiranje povećane pokretljivosti zuba, može se pristupiti terapiji okluzalnog usklađivanja, tj. okluzalne terapije u cilju uklanjanja okluzalne traume.