Alergija je odgovor imunološkog sustava organizma na raznovrsne antigene s kojima je organizam došao u dodir. Antigen je bilo koja tvar koju organizam prepoznaje kao  „stranu“ , te protiv koje stvara antitijela. Stvaranje antitijela  je obrambeni mehanizam koji nam omogućava zaštitu od svega što organizam smatra opasnim. Alergeni su antigeni koji zazivaju alergijsku reakciju. Među najčešćim alergenima su: pelud,lijekovi, prehrambene (aditivne) namjernice i pića, konzervansi, otrovi insekticida, kućne životinje, prašina, sunčeva svjetlost.

Alergijske reakcije mogu biti lokalne (na jednom mjestu) ili  se očitovati na kompletnom tijelu (anafilaksija).
Lokalni simptomi: nos (crvenilo, svrbež,  vodenast iscjedak, kihanje), oči (crvenilo, suzenje, svrbež), dišni sustav (svrbež u ždrijelu, otekline sluznice, suh i podražajni kašalj), otežano disanje, osjećaj nedostatka zraka, osjećaj pritiska u prsnom košu), koža (urtikarija, crvenilo i svrbež kože, oteklina, osip s mjehurićima, erozijama), uši (bol uha, osjećaj  da se uši pune), probavni sustav (oštećenost sluznice usne šupljine, jezika i ždrijela, nemogućnost gutanja, povraćanje, dijareja).
Anafilaksija započinje odmah  ili unutar jednog sata nakon kontakta ili unošenja alergena. Klinička slika: crvenilo i svrbež kože, trnjenja sluznice usne šupljine, dispneja, kašalj, rinoreja, otežano gutanje, edem larinksa, tahikardija, hipotenzija, mučnina, vrtoglavica, slabost, gubitak svijesti, koma, čak i smrt.

Dijagnoza se postavlja na temelju kliničke slike, te se dalje radi dijagnosticiranje pomoću kožnih testova, provokacijskih testova te krvnih pretraga.

Prevencija je najbolji način liječenja, a kod alergijskih bolesti ona znači izbjegavanje kontakta s alergenom. Liječenje se također  provodi različitom skupinom lijekova: antihistaminicima, kortikosteroidima, dekongestivima, antikolinergicijma, antileukotrijenima i kromonima.