Pelenski dermatitis je upala kože pelenske regije koja nastaje kao posljedica međusobnog djelovanja trenja i vlaženja kože urinom i stolicom. Javlja se u do 20% dojenčadi, najčešće u dobi od 9-11 mjeseci, ali se može naći i kod novorođenčeta. Do oštećenja kože dolazi djelovanjem kemijskih iritansa iz stolice i urina uz naknadno naseljavanje gljivicama i/ili bakterijama (najčešće stafilokokni sojevi) što rezultira lokalnom upalnom reakcijom. Klinička slika može varirati od blažeg crvenila do jačeg oštećanja kože vlažnim ranama s gnojnom sekrecijom i okolnim edemom. Ponekad se širi prema trbuhu ili bedrima, rijetko u prepone. U pojedinim slučajevima dojenče može biti veoma razdražljivo.  Rizični faktori su prehrana dojenačkim mliječnim formulama, proljevaste stolice i primjena antibiotika. Kod dojenčadi na prehrani majčinim mlijekom pelenski dermatitis se rjeđe pojavljuje. 

Potrebno je pri svakoj promjeni pelene učiniti toaletu mlakom vodom, nježno posušiti kožu i ostaviti da se preostala vlaga osuši na zraku. Odgoditi stavljanje nove pelene koliko je god dulje moguće. Koristiti zaštitne kreme na bazi cinka kojeg koža ne upija i tako stvara barijeru između kože djeteta i izlučevina, a smanjuje i trenje kože o pelenu. Nanositi ih više puta dnevno i u debljem sloju. U njezi djeteta izbjegavati preparate s dodatkom mirisa i konzervansa, poglavito vlažne maramice koje se, na žalost, danas široko primjenjuju. Pelenu tijekom dana (ponekad i noći) treba češće promijeniti, a glede izbora pelena svakako dati prednost jednokratnima pred pamučnima radi bolje apsorpcije vlage. U težim oblicima pelenskog dermatitisa, ovisno o kliničkoj slici, pedijatar propisuje lokalni antimikotik ili antibiotik u formi kreme uz upute o primjeni. Pregled specijaliste dermatologa je rijetko potreban.